1. Šta se dešava sa evropskom bioloskom raznovrsnošću?
2. Šta je NATURA 2000?
3. ZaŠta evropska mreža za prirodu?
4. Kako se biraju područja ekološke mreže NATURA 2000?
5. Je li NATURA 2000 mreža parkova i rezervata?
6. Koliko državne teritorije zemlje članice moraju proglasiti zaštićenim u okviru ekološke mreže NATURA 2000?
7. Hoće li se na područjima na kojima se proglasi NATURA 2000 dozvoljavati ikakvi projekti ili nove aktivnosti?
8. Koja će se ograničenja primjenjivati nakon uspostavljanja ekološke mreže NATURA 2000?
9. Je li razvoj na područjima ekološke mreže NATURA 2000 ograničen?
10. Šta su SPA?  Šta su Područja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas)?
11. Šta su SAC? Šta su Posebna područja zaštite (eng. Special Areas of Conservation)?
12. Kada se od zemalja članica očekuje da proglase područja ekološke mreže NATURA 2000?
13. Postoji li obaveza konsultacije javnosti o izboru područja ekološke mreže NATURA 2000?
14. Šta su bio-geografske regioni Evropske Unije?
15. Šta su bio-geografski seminari?
16. Postoje li u mreži NATURA 2000 i morska područja?
17. Gdje se može pronaći najnoviji pregled područja ekološke mreže NATURA 2000 (za svaku zemlju posebno)?
18. Ko se brine za područja ekološke mreže NATURA 2000?
19. Postoje li upravljačke obaveze prema područjima ekološke mreže NATURA 2000?
20. Kako će se finansirati NATURA 2000?
21. Da li zemlje članice moraju osigurati usklađenost sa zakonodavstvom vezanim uz ekološku mrežu NATURA 2000 da bi mogle primati strukturne fondove?
22. Kakva je veza između Evropske komisije i zemalja članica EU?
23. Koja je uloga ekološke mreže NATURA 2000 u politici zaštite biološke raznovrsnosti EU?
24. Postoje li prekršaji vezani uz ekološku mrežu Natura 2000?
25. Kako Evropska komisija pomaže zemljama članicama u sprovođenju ekološke mreže NATURA 2000?

1. Šta se dešava s evropskom biološkom raznovrsnošću?

Smanjenje i gubitak biološke raznovrsnosti u Evropi dramatično su se ubrzali tokom nekoliko posljednjih godina. Ti trendovi uključuju smanjenje i nestanak vrsta, staništa i ekosistema. Ukupan gubitak i degradacija staništa su veliki. Tako su se, na primjer, močvarna staništa sjeverne i zapadne Evrope u posljednjih nekoliko godina smanjila za oko 60%. Evropska agencija za zaštitu životne sredine potvrdila je opadanje brojnosti mnogih evropskih vrsta: 64 endemične biljke Evrope već su potpuno izumrle u prirodi, 45% leptira i 38% ptičjih vrsta smatraju se ugroženima. Evropa je već svjedočila izumiranju prvih vrsta – pirenejske divokoze koja je zaštićena Direktivom o staništima, no ta je zaštita stigla prekasno za spas vrste. Iberijski ris se danas smatra najugroženijom vrstom mačaka na svijetu. On je, uslijed uništavanja staništa i nepovoljnih uticaja na vrste kojima se hrani, bio je podvrgnut dramatičnom opadanju brojnosti tokom posljednjih desetak godina.

Pritisci odgovorni za taj gubitak, na primjer razvoj gradova, infrastrukture i turizma, intenzifikacija poljoprivrede i šumarstva, itd. nastavili su se tokom posljednjih godina te postoji potreba za djelovanjem u smjeru zaštite evropske biološke raznovrsnosti, na nivou Zajednice te na nacionalnom nivou. Iz tog su se razloga čelnici vlada zemalja EU odlučili prihvatiti ambicioznog zadatka sprječavanja gubitka biološke raznovrsnosti do 2010. godine. NATURA 2000 važan je dio odgovora Evropske Unije na taj izazov.

2. Šta je NATURA 2000?

NATURA 2000 je središnji dio politike o zaštiti prirode i biološke raznovrsnosti Evropske Unije. To je mreža područja za zaštitu prirode širom EU ustanovljena u skladu s Direktivom o staništima iz 1992. Cilj mreže je osigurati dugoročni opstanak evropskih najvrjednijih i najugroženijih vrsta i staništa. Sastoji se od Posebnih područja zaštite (eng. Special Areas of Conservation – SAC) koje su zemlje članice proglasile u skladu s Direktivom o staništima, te takođe uključuje Područja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas – SPA) proglašenih na osnovi Direktive o pticama iz 1979.

Direktiva o staništima navodi oko 230 stanišnih tipova te preko 1000 vrsta biljaka i životinja značajnih za EU. Direktiva o pticama navodi preko 190 osjetljivih vrsta kojima je potrebna zaštita staništa na osnovi zaštite područja. Takođe prepoznaje potrebu za zaštitom značajnih područja za migratorne vrste ptica, ponajviše močvarnih staništa.

3. Zašto evropska mreža za prirodu?

Dugoročna se zaštita staništa i vrsta ne može postići zaštitom izolovanih komadića prirode koliko god velika bila njihova pojedinačna vrijednost. Zato je toliko važno da zemlje u Evropi sarađuju kroz Naturu 2000 kako bi mogle spasiti ugrožene vrste i staništa širom njihovog prirodnog područja rasprostranjenosti, nezavisno od nacionalnih, političkih i administrativnih granica. Brojne vrste, kao što je evropski ždral, migriraju kroz Evropu. Ako jedna zemlja zaštiti neku vrstu na svojoj teritoriji, a druga ne, njene su šanse za preživljavanje ograničene. No, uspostavljanjem dinamične, žive i ekološki koherentne mreže područja Natura 2000 širom Evropske Unije, postoji realna šansa da uspijemo sačuvati najznačajnija evropska staništa i vrste.

Trenutno se u mreži Natura 2000 nalazi oko 25.000 područja, koja zajedno pokrivaju znatnu površinu 27 zemalja EU (oko petinu teritorija) – Što je veće od površine, na primjer cijele Francuske.

4. Kako se izboraju područja ekološke mreže NATURA 2000?

Izbor područja ekološke mreže Natura 2000 zasniva se isključivo na naučnim kriterijumima, kao što su veličina i gustina populacija ciljanih vrsta te ekološki kvalitet područja na kojem se nalazi ciljani stanišni tip. Pri izboru i proglašavanju područja ekološke mreže Natura 2000 sve zemlje članice te zemlje kandidati trebaju proći tri faze dijaloga s Evropskom komisijom:

Priprema nacionalnog popisa kandidovanih područja za ekološku mrežu NATURA 2000

Staništa i vrste koje se smatraju ugroženim ili rijetkim na evropskom ili globalnom nivou navedene su u dodacima Direktive o staništima, osim ptica koje obrađuje Direktiva o pticama. Međutim, nivo znanja o njihovoj rasprostranjenosti i statusu ugroženosti i zaštite razlikuje se među zemljama članicama te je često nedovoljna da bi poslužila kao osnova za izbor odgovarajućih područja. Zato je kao prvi korak uspostavljanja mreže NATURA 2000 često neophodno sprovesti naučna istraživanja svakog pojedinog staništa ili vrste na nacionalnoj nivou. Na osnovi tih procjena mogu se odrediti najvažnija područja koja će ući u nacionalni popis potencijalnih Područja od važnosti za EU (eng. potential Sites of Community Importance – pSCIs) te biti dalje prijavljena Evropskoj komisiji.

Područja se izboru prema nizu jasnih kriterijuma, uključujući na primjer status ugroženosti i zaštite područja, važnost područja na nacionalnoj nivou za zaštitu vrsta i staništa navedenih u Direktivama, ili veličinu populacije i gustinu vrsta koje se na tom području pojavljuju, a uključene su u Direktivama.

Određivanje Područja od važnosti za Zajednicu (eng. Sites of Community Importance – SCIs)

U sljedećoj fazi zemlje članice na bio-geografskim seminarima koje organizuje Centar za prirodu (eng. Nature Topic Centre) Evropske agencije za zaštitu životne sredine raspravljaju o preliminarnom nacionalnom popisu kandidovanih područja, kako bi odredili konačna Područja od važnosti za EU (tzv. SCI područja) koja će biti uključena u mrežu NATURA 2000. Evropska komisija u saradnji sa zemljama članicama, znanstvenicima ili zemljama kandidatima radi izbor na nivou svake bio-geografske regioni (tj. na supra-nacionalnoj nivou). Svako predloženo područje s nacionalnog popisa procjenjuje se prema nizu kriterijuma kao što su prisutnost prioritetnih vrsta i staništa, relativna vrijednost područja na nacionalnoj nivou za zaštitu staništa i vrsta navedenih u Direktivama, važnost područja radi migracijskih puteva te njihov geografski položaj u odnosu na važna prirodna područja u susjednim zemljama. Nakon rasprava zemalja članica i Evropske Unije, moguće je da se na popis dodaju nova područja kao i da neka područja budu izbrisana s popisa. U slučaju spora između zemlje članice i EU, konačnu odluku donosi Vijeće ministara Evropske Unije. Konačan odobren popis SCI područja za svaku bio-geografsku regiju službeno se objavljuje u zakonskim propisima EU.

Nominacija Posebnih područja zaštite (eng. Special Areas Of Conservation – SACs)

U periodu od šest godina nakon proglašenja tzv. SCI područja zemlja članica ih treba proglasiti Posebnim područjima zaštite (tzv. SAC područjima) prema nacionalnom zakonu. To može učiniti na tri načina: 1) zakonima, 2) propisima, 3)ugovorno.

Nakon što je proglašenje obavljeno zemlja članica preuzima punu odgovornost aktivnog slaganja s obavezom održavanja povoljnog statusa zaštite vrsta i staništa radi kojih su područja proglašena. Zemljama članicama je dakle dato maksimalno šest godina za osnivanje i prilagođavanje mjera i administrativnih procedura neophodnih za zaštitu, praćenje i upravljanje područjima ekološke mreže NATURA 2000.

Poseban slučaj Direktive o pticama

Direktiva o pticama predviđa proglašavanje Područja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas – SPAs). Područja posebne zaštite (tzv. SPA područja) proglašavaju se prvenstveno radi zaštite najrjeđih i najugroženijih vrsta ptica na evropskoj nivou, uključujući i migratorne vrste ptica. SPA područja se klasifikuju u jednom koraku te se direktno uključuju u mrežu NATURA 2000 tj. ona ne prolaze vrednovanje na bio-geografskoj nivou.

Ekološku mrežu NATURA 2000 čine područja koja su zemlje članice proglasile u skladu s obadvije Direktive – o pticama i o staništima.

5. Je li NATURA 2000 mreža parkova i rezervata?

NATURA 2000 nije sistem strogih rezervata u kojima nisu dopuštene ljudske aktivnosti. Direktiva o staništima doprinosi općem cilju održivog razvoja. Njen je cilj podstaći zaštitu biološke raznovrsnosti uzimajući pri tom u obzir naučne, ekonomske, socijalne, kulturne i regionalne zahtjeve. Dakle, svrha mreže NATURA 2000 nije stvoriti rezervate gdje će sve ljudske aktivnosti sistemno biti isključivane. Dapače, za održavanje i podsticanje biološke raznovrsnosti u područjima proglašenim za njenu zaštitu, ponekad su neophodne neke ljudske aktivnosti. Tipičan takav primjer su livade velike biološke vrijednosti kojima je za očuvanje bogatstva vrsta neophodna košnja ili ispaša Međutim, ljudske aktivnosti moraju ostati kompatibilne s ciljevima zaštite područja. Prilikom izrade planova upravljanja zemlje članice moraju ocijeniti sve aktivnosti kako bi se spriječilo propadanje staništa ili opasnost za vrste zbog kojih je područje zaštićeno.

6. Koliko državne teritorije zemlje članice moraju proglasiti zaštićenim u okviru ekološke mreže NATURA 2000?

Direktive ne daju uputstva o tome koliko kopna ili vode mora biti uključeno u ekološku mrežu Natura 2000. To zavisi od biološkog bogatstva različitih regija. Ako je zemlja članica, na primjer, izrazito bogata pojedinim vrstama i staništima, od nje će se očekivati da zaštiti područje proporcionalno tom bogatstvu biološke raznovrsnosti. Zato su zemlje poput Slovenije ili Španije proglasile preko 30% i 23% svog teritorija područjem ekološke mreže Natura 2000.

7. Hoće li se na područjima na kojima se proglasi NATURA 2000 dozvoljavati ikakvi projekti ili nove aktivnosti?

Članak 6. Direktive o staništima jasno tumači tu situaciju: bilo koji novi projekt za koji je vjerovatno da će imati značajan uticaj na područje ekološke mreže Natura 2000 mora uzeti u obzir staništa i vrsta radi kojih je to područje zaštićeno. Zato se zahtjeva ocjena prihvatljivosti uticaja projekta na ciljeve zaštite područja. Ukoliko ocjena pokaže da projekt neće imati značajnog nepovoljnog uticaja na područje, nacionalna nadležna tijela su ga slobodna odobriti. Ukoliko se pokaže da će određena aktivnost nepovoljno uticati na područje, te da nema alternativnih rješenja, ona se može dozvoliti na tom području jedino ukoliko se ustanovi da je od važnog javnog interesa. Zemlja članica tada mora preduzeti sve potrebne kompenzatorne mjere te o tome obavijestiti Komisiju. Međutim, ukoliko su na tom području prisutna prioritetna staništa ili vrste, jedine okolnosti koje se mogu uzeti u obzir su one vezane uz zaštitu zdravlja ljudi, javnu sigurnost ili zaštitu životne sredine. Pojave li se ikakvi drugi nužni razlozi za prevladavajući javni interes, potrebno je tražiti mišljenje Komisije.

Novi razvojni planovi i projekti ponekad mogu uticati na područja unutar mreže Natura 2000. Takvi planovi na primjer uključuju izgradnju nove ceste, turističkog kompleksa ili otvaranje novog kamenoloma. Takođe mogu uključivati značajne promjene korištenja zemljišta unutar ili u neposrednoj blizini područja Natura 2000 – poput komercijalne sadnje šume ili prenamjene travnjaka u poljoprivredno zemljište.

Ni jedna od tih aktivnosti de facto nije zabranjena unutar mreže Natura 2000. Umjesto toga, one prolaze sledeći proces kako bi se utvrdilo da li se plan ili projekt može dozvoliti ili ne.

korak: U prvoj se fazi utvrđuje vjerovatnost da plan ili projekt ima značajan uticaj na vrijednosti zbog kojih je područje postalo dijelom mreže Natura 2000. Ukoliko se zaključi da takav uticaj nije vjerovatan, projekt se odmah može odobriti, iako će se odvijati u području ekološke mreže Natura 2000.

korak: Ukoliko se zaključi da će projekt vjerovatno imati značajan uticaj na područje, od predlagača se traži da izmjeni projekt tako da se ukloni vjerovatnost takvih uticaja ili da razmotri alternativne mogućnosti koje ne bi imale negativan uticaj na područje. To bi na primjer moglo značiti promjenu trase predloženog puta tako da ona ne prolazi kroz Natura 2000 područje.

korak: Ukoliko nema alternativnog rješenja, a projekt ili plan se smatra neophodnim – na primjer radi se o prevladavajućem javnom interesu, tada se i dalje može odobriti, pod uslovom da se preduzmu adekvatne kompenzatorne mjere, na primjer, proglašavanje jednakog područja za oštećene vrste ili stanišni tip negdje drugo potencijalno jednako vrijednog područja u blizini.

Postoji i dodatno osiguranje za planove i projekte za koje je vjerovatno da će uticati na prioritetna staništa ili vrste određenog područja – na primjer one koje su posebno ugrožene ili osjetljive. Tada predlagatelj projekta mora dokazati da je projekt neophodan radi zaštite zdravlja ljudi ili javne sigurnosti, ili da će osigurati dobrobit od primarne važnosti za zaštitu životne sredine.

8. Koja će se ograničenja primjenjivati nakon uspostavljanja ekološke mreže NATURA 2000?

Iako su nastale u različito vrijeme, Direktiva o staništima i Direktiva o pticama sadrže sličan skup mjera osmišljenih radi očuvanja evropskih najvrjednijih biljaka, životinja i staništa. S jedne strane, one štite same vrste. Tako je strogo zabranjeno namjerno zarobljavanje, ubijanje ili skupljanje pojedinih divljih biljaka i životinja, osim zbog dobro opravdanih razloga poput zaštite zdravlja ljudi. Aktivnosti poput lova i ribolova takođe su regulisane tako da ostanu održive.

S druge strane, Direktive kroz mrežu Natura 2000, štite ključna područja za zaštitu tih vrsta i stanišnih tipova. Takva su područja na primjer važna mjesta za razmnožavanje, hranjenje ili odmaranje rijetkih ptica ili područja koja još uvijek udomaćuju rijetka staništa poput livada bogatih biljnim vrstama ili prirodne šume.

Upravljanje svakim područjem ekološke mreže Natura 2000 mora se obavljati tako da osigurava kontinuirano dugoročno preživljavanje vrsta i stanišnih tipova zbog kojih je zaštićeno. To znači da se unutar područja Nature 2000:

-       izbjegavaju štetne aktivnosti koje bi mogle značajno omesti vrste i/ili uništiti staništa zbog kojih je to područje izabrano;

-       ukoliko se pokaže potrebnim, preduzimaju pozitivne mjere održavanja ili obnove staništa i vrsta do “povoljnog statusa zaštite” u njihovom prirodnom dosegu.

Kako će se to postići zavisiće o specifičnostima svakog pojedinog područja. Neka su područja mala, svega nekoliko hektara (npr. cret), druga mogu biti velika i već zaštićena u kategoriji Parka prirode poput Velebita. Neka su pod zemljom (pećine u kojima borave šišmiši) ili daleko pod morem (morski grebeni).

9. Je li razvoj na područjima ekološke mreže NATURA 2000 ograničen?

Unutar područja ekološke mreže Natura 2000 ne postoje unaprijed nikakve zabrane. One se procjenjuju za svaki slučaj pojedinačno. U Direktivi o staništima navedena je jasna procedura procjene i posljedičnih odluka koje se odnose na razvojne prijedloge za koje je vjerovatno da će imati uticaj na područja ekološke mreže Natura 2000. Vidi takođe: Hoće li se na područjima na kojima se proglasi NATURA 2000 dozvoljavati ikakvi projekti ili nove aktivnosti?

10. Šta su SPA? Šta su Područja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas)?

SPA je skraćenica od engleskog naziva Special Protection Areas (Područja posebne zaštite) što je jedna od dvije kategorije područja ekološke mreže Natura 2000 (prva je SPA, druga SAC) koje proglašavaju zemlje članice. Njihovo se proglašenje zasniva na Direktivi o pticama. Područja posebne zaštite (tzv. SPA područja) omogućuju zaštitu i upravljanje područjima važnim za razmnožavanje, hranjenje, prezimljavanje ili migraciju rijetkih i osjetljivih ptica.

11. Šta su SAC? Šta su Posebna područja zaštite (eng. Special Areas of Conservation)?

SAC je kratica od engleskog naziva Special Areas of Conservation (Posebna područja zaštite) što je jedna od dvije kategorije područja ekološke mreže Natura 2000 (prva je SPA, druga SAC) koje proglašavaju zemlje članice. Njihovo se proglašenje zasniva na Direktivi o staništima, a omogućava rijetkim i osjetljivim životinjama, biljkama i staništima povećanu zaštitu i upravljanje. Da bi područje postalo Posebno područje zaštite (tzv. SAC područje), kojeg proglašava zemlja članica, mora najprije biti identifikovano kao Područje od važnosti za EU (eng. Site of Community Importance – SCI). Vidi takođe: “Kako se biraju područja ekološke mreže NATURA 2000?”.

12. Kada se od zemalja članica očekuje da proglase područja ekološke mreže NATURA 2000?

Rana implementacija ekološke mreže Natura 2000 u zemljama kandidatima za pristupanje EU važna je radi osiguravanja da će budući razvoj tih zemalja u potpunosti uzeti u obzir njihovo bogato prirodno nasljeđe. Zato sa zemljama kandidatima nisu dogovoreni nikakvi prijelazni periodi za uspostavljanje mreže Natura 2000 i od njih će se tražiti da, u skladu s Direktivom o pticama, proglase Područja posebne zaštite te da, u skladu s Direktivom o staništima, predlože Područja od važnosti za EU, u trenutku njihova pristupanja EU.

13. Postoji li obaveza konsultacije javnosti o izboru područja ekološke mreže NATURA 2000?

Direktive ne postavljaju pravila vezana uz sprovođenje konsultativnog procesa pri izboru područja, nego to određuju zemlje članice  u skladu  njihovom administrativnom sistemu. Načini sprovođenja konsultativnog procesa znatno su se razlikovali u različitim zemljama članicama. U nekim je zemljama identifikacija područja bila propraćena detaljnim raspravama o mjerama upravljanja s vlasnicima i korisnicima područja, dok su u drugim slučajevima takve rasprave bile vrlo rijetke ili ih uopšte nije bilo. To je potaklo dosta neslaganja među nekim zemljama članicama, propraćenog raznim administrativnim i pravnim izazovima, što je odgodilo podnošenje prijedloga.

Evropska komisija u to nije uključena, no podržava sprovođenje konsultativnih procesa putem priručnika, projekata (LIFE+, Twinning, PHARE) i stručnih usavršavanja.

14. Šta su bio-geografske regioni Evropske Unije?

Evropska Unija ima devet bio-geografskih regija, a svaku karakteriše jedinstveni spoj vegetacije, klime, reljefa i geologije. Granice između tih regija nisu krute i nagle nego omogućuju lakše provjeravanje trendova ugroženosti i zaštite vrsta i staništa, u sličnim prirodnim uslovima širom Evrope, nezavisno od nacionalnih granica.

Tih devet regija su: Alpska, Borealna, Atlantska, Kontinentalna, Panonska, Mediteranska, Stepska, Crno-morska i Makaroneška.

15. Šta su bio-geografski seminari?

Nakon što zemlja članica preda prijedlog svojih područja za uključivanje u ekološku mrežu Natura 2000, organizuju se seminari za svaku bio-geografsku regiju posebno, na kojima se raspravlja o naučnoj procjeni tog prijedloga. Seminarima predsjeda Uprava za zaštitu životne sredine Evropske komisije (eng. DG Environment), a Evropski centar za prirodu (eng. Evropean Topic Centre – ETC) obavlja naučno vrednovanje prijedloga (Više informacija: ETC):

tokom naučnih seminara provjerava se referentna lista (rasprostranjenost stanišnih tipova iz Dodatka I i vrsta iz Dodatka II prema bio-geografskim regijama te prema zemljama članicama) koja se usvaja zajedno s popisom Područja od važnosti za EU, to jest SCI područja (vidi trenutne referentne liste);

procjena stepena reprezentativnosti staništa iz Dodatka I i vrsta iz Dodatka II, prisutnih u SCI područjima koje je predložila zemlja članica (neobjavljeno);

zaključci s pojedinostima o tome koja staništa i vrste zahtijevaju dodatne prijedloge područja ili izmjene postojećih prijedloga (vidi trenutne zaključke).

DG Environment je u saradnji sa zemljama članicama ustanovio format i raspored bio-geografskih seminara (HAB 97/3 Rev. 3 10/11/97).

Na bio-geografskim seminarima učestvuju sljedeće grupe učesnika:

Evropska komisija, Zemlje članice, Pojedinačni stručnjaci koje je pozvao ETC, Predstavnik Evropskog foruma za staništa (eng. Evropean Habitat Forum), (Nevladine organizacije za zaštitu prirode), Predstavnik Foruma Natura 2000 (zemljoposjednici i organizacije korisnika prostora), Predstavnici zemalja pristupnica ili zemalja članica (kao posmatrači).

16. Postoje li u mreži NATURA 2000 i morska područja?

Područja ekološke mreže Natura 2000 mogu se proglasiti na kopnu i u moru. Mnoge rijetke i ugrožene vrste i stanišni tipovi navedeni u popisima dodataka Direktive o staništima i Direktive o pticama zahtijevaju zaštitu područja u okviru ekološke mreže Natura 2000. Posebna područja zaštite u moru mogu uključivati grebene, podvodne livade morskih cvjetnica (npr. Livade posidonije), pješčane obale ili važna područja za hranjenje morskih ptica daleko u moru. Takođe mogu biti bliže obali poput zaštićenih klisura i uvala u kojima borave rijetke morske vrste, visokih stijena nad morem, slanih močvarnih područja, delta rijeka i laguna. Morska područja u mreži Natura 2000 zaštićena su inovativnim mjerama zaštite koje osiguravaju da u njima ne dođe do pretjeranog ulova ribe ili onečišćenja pod uticajem kanalizacije ili brodskog prometa.

17. Gdje se može pronaći najnoviji pregled područja ekološke mreže NATURA 2000 (za svaku zemlju posebno)?

Svaka četiri mjeseca Komisija objavljuje tzv. Barometar Nature 2000 koji daje pregled broja i veličine područja unutar mreže, po zemljama. Dostupno na:

http://ec.evropa.eu/environment/nature/natura2000/barometer/index_en.htm

Uz to, Komisija objavljuje i službene javne bio-geografske liste, koje se mogu preuzeti na:

http://ec.evropa.eu/environment/nature/natura2000/sites_hab/biogeog_regions/index_en.htm

Za detaljnije informacije o pojedinim područjima postoji baza podataka EUNIS, dostupna na: http://eunis.eea.evropa.eu/

Osnovne informacije o mreži Natura 2000 mogu se naći na web stranicama pojedinih zemalja članica, a linkovi za njih se mogu pronaći na web stranicama Evropske komisije, na: http://ec.evropa.eu/environment/nature/home.htm. Komisija namjerava osigurati informacije o svim područjima unutar mreže Natura 2000 nakon Šta se usvoji popis područja od važnosti za EU (SCI područja).

18. Ko se brine za područja ekološke mreže NATURA 2000?

Zemlje članice su odgovorne za pravilno upravljanje područjima mreže Natura 2000 u svojoj zemlji, a područjima upravljaju nadležna tijela za zaštitu prirode. S obzirom da su mnoga područja u privatnom vlasništvu ili ih se koristi za razne gospodarske aktivnosti, jedna od ključnih uloga nadležnih tijela za zaštitu prirode je suradnja s drugim nadležnim tijelima, volonterskim organizacijama, lokalnim ili nacionalnim dobrotvornim udrugama i privatnim vlasnicima zemljišta, pri određivanju načina upravljanja tim područjima.

19. Postoje li upravljačke obaveze prema područjima ekološke mreže NATURA 2000?

Članak 6. Direktiva obvezuje zemlje članice da na svojim područjima uspostavljanja mjere zaštite. Izgleda da se to najbolje može postići izradom planova upravljanja za svako područje zasebno ili u okviru drugih razvojnih planova. Tako se mogu utvrditi ciljevi, u saradnji sa zemljoposjednicima ili korisnicima područja mogu se predvidjeti i riješiti problemi, implementirati definisani mehanizmi te ustanoviti dugoročni planovi zaštite. Svaka zemlja članica slobodna je sama izabrati metode i tip mjera koje će poduzeti. No, kako god one bile određene, zakonski, administrativno ili ugovorno, one moraju spriječiti bilo kakvo oštećivanje područja te ga, ukoliko se to pokaže neophodnim, i obnoviti.

20. Kako će se finansirati NATURA 2000?

U skladu s člankom 8. Direktive, svaka zemlja članica procjenjuje količinu sredstava potrebnih za zaštitu područja koja udomljuju prioritetna staništa i vrste te o tome obavještava Evropsku komisiju. Komisija učestvuje u sufinansiranju sprovođenja mjera zaštite nužnih za očuvanje područja Nature 2000. Od početka 80-ih godina prošlog stoljeća, Evropska komisija finansira projekte za zaštitu prirode u zemljama članicama EU. Finansiranje aktivnosti vezanih uz uspostavljanje budućih područja mreže već se provodi kroz tzv. LIFE fond EU. Međutim, dio tog fonda koji se odnosi na zaštitu prirode neće biti dovoljan za dugoročno finansiranje svih područja. Kroz integraciju zaštitu životne sredinene politike EU s drugim područjima mobilisana su dodatna sredstva. Ruralni razvoj, strukturni fondovi, kohezijski fond, fond za ribarstvo te nekoliko drugih inicijativa EU podupiru održivo upravljačko korišćenje područja ekološke mreže Natura 2000.

Više informacija:

http://ec.evropa.eu/environment/nature/natura2000/financing

http://www.financing-natura2000.moccu.com

21. Da li zemlje članice moraju osigurati usklađenost sa zakonodavstvom vezanim uz ekološku mrežu NATURA 2000 da bi mogle primati strukturne fondove?

Zemlje članice bi trebale osigurati potpunu usklađenost sa svim zakonskim zahtjevima Nature 2000 nezavisno od toga da li primaju sredstva iz strukturnih fondova ili ne. Međutim, takvu je usklađenost posebno važno postići u situacijama koje uključuju programe finansiranja EU. S tim je u vezi Komisija prethodno upozorila zemlje članice da bi, ukoliko ne prijave područja za uključivanje u mrežu Natura 2000, isplate određenih programa iz strukturnih fondova mogle biti zaustavljene. Ta je prijetnja zapravo bila mjera predostrožnosti za osiguravanje da novac iz programa finansiranja EU neće doprinijeti nanošenju nepopravljive štete područjima prije nego li su ona službeno predložena za zaštitu u okviru mreže Natura 2000.

22. Kakva je veza između Evropske komisije i zemalja članica EU?

Evropska komisija pri rješavanju problema sprovođenja usko sarađuje sa zemljama članicama i ključnim grupama učesnika. To se omogućuje kroz Odbor za staništa i Odbor Ornis, koji imaju statutarnu ulogu u sprovođenju direktiva vezanih za prirodu, te kroz nedavno ustanovljene sastanke s nadleznim tijelima za zastitu prirode, svake dvije godine. Takođe se redovno održavaju sastanci s Evropskim forumom za staništa i Evropskim forumom korisnika, koji predstavljaju različite skupine učesnika. Takva je komunikacija od neprocjenjive vrijednosti za raspravu o pitanjima finansiranja i zaštite mreže Natura 2000. Komisija takođe priprema priručnike o nizu tema koji će promovisati kvalitetnije sprovođenje direktiva.

23. Koja je uloga ekološke mreže NATURA 2000 u politici zaštite biološke raznovrsnosti EU?

Kao potvrdu prepoznavanja važnosti očuvanja biološke raznovrsnosti Evropsko vijeće je u Göteburgu, u lipnju 2002. godine, za cilj postavilo zaustavljanje gubitka biološke raznovrsnosti u Uniji do 2010. godine. Dostizanje tog cilja prepoznato je kao jedna od prioritetnih tema 6-og Akcijskog programa za zaštitu životne sredine Evropske Unije.

Politika zaštite biološke raznovrsnosti EU ima dva glavna komplementarna pristupa. Kao prvo, ona nastoji uključiti razmatranje biološke raznovrsnosti u svim relevantnim političkim sektorima, kao što su poljoprivreda, ribarstvo i promet, te, takođe, u političke instrumente poput odgovornosti prema zaštiti životne sredine, eko-oznaka proizvoda i slično. To je važan dio nedavno unaprijeđene Strategije za zaštitu biološke raznovrsnosti EU i njenih sektorskih planova. Drugo, potrebno je preduzimanje ciljanih mjera zaštite koje će osigurati preživljavanje mnogih, već ugroženih, vrsta i staništa. Tu ulogu ima Natura 2000, čiji je cilj osigurati dugoročni opstanak najosjetljivijih evropskih vrsta i staništa, kroz zaštitu i odgovarajuće upravljanje dovoljnim brojem i površinom za njih najznačajnijih područja. Te mjere zaštite područja nadopunjene su drugim odredbama za zaštitu vrsta, navedenim u Direktivama.

24. Postoje li prekršaji vezani za ekološku mrežu Natura 2000?

Evropska komisija svake godine primi nekoliko stotina tužbi vezanih za sprovođenje direktiva o zaštiti prirode. Preko 80% tih tužbi zaključuju se nakon prvog neformalnog razgovora sa zemljom članicom, a samo njihov mali postotak dolazi do prekršajnog postupka. Velika većina slučajeva rješava se standardnim procedurama te ne dolazi pred Sud pravde. DG Environment je 2001. godine primio 345 tužbi vezanih uz direktive, od kojih je 131 već tada bila zatvorena, a samo njih 9 je došlo do prekršajnog postupka. Prekršaji mogu biti razni. Oni uključuju slučajeve vezane za nedostatke u nacionalnim prijelaznim odredbama, nepotpuna proglašenja, te nedostatak sprovođenja izvještaja. Takođe uključuju slučajeve koji se tiču nezadovoljavajuće primjene mjera zaštite u skladu  Direktivama o staništima i pticama, a vezano uz planirani razvoj.

U zemljama članicama koje su dobro napredovale u proglašavanju područja te koje imaju otvoreniji pristup procesu planiranja koji uključuje saradnju s učesnicima (na primjer Danska, Holandija i Velika Britanija), Evropska komisija uglavnom prima manje tužbi. Zato bi se sa snažnijim i efikasnijim mehanizmima za postupanje po tužbama u zemljama članica mogla smanjiti količina slučajeva koje rješava sama Evropska komisija.

25. Kako Evropska komisija pomaže zemljama članicama u sprovođenju ekološke mreže NATURA 2000?

Kako bi osigurala istovjetna interpretacija termina i procedura navedenih u Direktivama, Evropska komisija je izradila nekoliko vrlo korisnih priručnika za pomoć pri njihovom tumačenju – Priručnici Evropske komisije(EC Guidance).

Redovni kontakt i dijalog sa zemljama članicama osiguran je kroz Odbor za staništa i Odbor Ornis (vezan uz Direktivu o pticama) te kroz sastanke sa nadleznim tijelima za zastitu prirode, svake dvije godine. Takav je forum od neprocjenjive vrijednosti za blagovremene rasprave o dolazećim pitanjima.

Korisni linkovi: